Stabilizacija gornjeg dijela tijela pomoću držanja i opiranja dok stojmo zdjelici omogućava mobilnost. Zdjelica se rastereti od težine prsnog koša.   Kada visimo u marami a naš ramenski obruč je stabilen ostalo tijelo se opusti. Isto postignemo kada se žena rukama primi za nekoga/nešto i stopalima te petama pritisne u pod.

Već prastari zapisi o porađanju dokazuju da su si žene za vrijeme poroda uvijek pomagale time da su se oslonile na, vukle, primile, držale nekog predmeta. N. pr.: grana, uže, marama, tram ili asistent. I sve do danas ništa se nije promijenilo. Ako za vrijeme poroda ženu dobro promatramo shvatimo da ima svaka žena izrazitu potrebu za vućenjem te primanjem. To se u fazi istiskanja dijeteta samo još poveća. Zašto je tako?

To je prirodna potreba rodilje. Time da se žena za vrijeme truda primi nečeg, stisne, vuće, ili se drži intuitivno stabilizira gornji dio tijela. Posljedica je da se donji dio – dakle zdjelica - opusti što pripomogne lakšem rođenju dijeteta.

Marame za nošenje možemo upotrebljavati i za vrijeme poroda samog. Neka od suvremeno opremljenih rodilišta imaju ih u porođajnim sobama. Dobro su pričvršćene na strop sa kojeg vise. Rodilji služe da se na njih opire, ''visi'' u marami, vuće je…

Marama u rodilištu podupire rodilju kod poroda. Podupire tako-zvani zakon: punctum fixum - punctum mobile. Iz fizioterapije i nauke o kretanju - kinematike znamo: Kretanje je moguće kada je jedan dio tijela stabilan (punctum fixum) a drugi mobilan (punctum mobile). N. pr.: kada hodamo, zdjelica je stabilna a gornji dio tijela mobilan. A kada je gornji dio tijela stabilan zdjelica se opusti.